Ključ je bio rezidencija Sandalja Kosače i njegov najvažniji utvrđeni grad u kome je izdao najviše povelja. Sandaljev nasljednik, Stjepan Vukčić Kosača, često je boravio u Ključu i primao poslanstva, mada već tada Ključ nije imao isti status.

Ključ se spominje augusta 1434. u jednoj tužbi. Mjesto pljačke je podgrađe kastruma zvanog Ključ (subtus unum castrum vocatum Cluz) [1] Pod gradom Ključem za svoga gospodara vojvodu Sandalja Hranića poginuo je Radonja Ratković. To saznajemo preko informacija očuvanih na njegovom stećku. [2] Ispod Ključa je egzistiralo podgrađe u kojem se organizirao privredni život. Mada se i ranije podrazumijeva izrijekom je spomenuto sredinom februara 1449. godine. Tada se Radašin Stanković iz Podključa (Radassin Stanchouich de Sotocliuç) obavezao na četvorogodišnju službu i izučavanje zanata kod tkača Vlakote Mihačevića. [3]

Nije objašnjeno zašto se Ključ ne navodi već u prvoj povelji aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa iz 1444. godine, kada se potvrđuju posjedi Stjepana Kosače. Kao ime Glutsch pominje se 1448. g., a kao ime Cluz cum castris et partinentiis suis, 1454. godine.

Nadgledajući susjednu Cernicu (staro naselje još u vrijeme Rimskog carstva), grad je osmatrao kretanje najvažnijim trgovačkim drumom, Dubrovnik-Goražde. Medu hercegovim rezidencijama najduže je opstajao pod osmanskom opsadom. Tako je upad njihovih pokretljivih trupa osujećen u julu 1463. godine, ponovnim i kratkim pripajanjem hercegovoj teritoriji. Krajem 1465. godine Kosača od Dubrovčana traži namirnice za opkoljenu tvrđavu. Zbog bojazni od odmazde, njegov zahtjev je odbijen i upućen na ugarske zapovjednike.

Hercegov sin Vlatko neposredno upravlja Ključem od 1464-1468. godine, da bi slijedeće godine pao pred Osmanlijskim osvajačima namjesnik hercegovačkog paše. Pred Austrougarsku aneksiju, 1878. godine, ulogu Ključa preuzima novopodignuti grad u Koritima.